To je jedna od onih zemalja koje zovu u popularnom mongolskom zargonu Takla Makan. Jer, kad udjes i osetis taj standard i tu, "bash me briga sto deca u Etiopiji gladuju" atmosferu, tu nema izlaska. Moj sadrug na ovom putovanju bio je Stefan, moj kolega. On je, kao inicijator putovanja, vrlo zaljubljen u Svajcarsku kao zemlju, a ja sam u ovom slucaju bio kao onaj sto se prishljamci.
Prvo sto se uoci kad izadjete iz aviona su nebrojene reklame za satove. Auh, koliko ih ima. Pravo je cudo sto pravi Svajcarci ne nose po tri sata na jednoj ruci. Al tako je to. U Zenevi se prica francuski, znaci dosli smo iz francuskog u francuski grad, pa i nije neki osecaj da smo putovali.
Odmah, u prvi plan izlazi i da je sve vrlo cisto i sredjeno, zeleno i potkresano. Inace, Zeneva uopste nije neka metropola sto se broja stanovnika tice. Ne prelaze ni 200 000 stanovnika.
Evo dole na sliki Zeneva sa Zenevskim jezerom.
Grad je malecni, al cene su visoke. Ima tu parkova, ali dzaba sve da gledas kad ti pogled samo zuri u veliko plavo cudoviste zvano Zenevsko jezero. Lepo, cisto, sa labudovi i patke. Kaze narod, leti ima nekoliko plaza i oupste nije lose za kupanje. Ume bash da bude puno suncanih dana. Lezis na suncu i gledas Mon Blan u pozadini beo k'o Don Santjago kad su mu rekli da je Ana Marija trudna ne sa njim, nego sa njegovim zlim blizancem Don Pedrom.
I vidi se nekako to bogatstvo. Sve sija i sve se cakli. Setamo se mi tako, i ajd da iznajmimo bicikle - kad ono cuj, iznajmljivanje je dzabe. E sto je dzabe, nema ni kod babe. Pa smo se vozili dok nam nisu noge otpale. Taj prvi dan Stefan nije poneo foto aparat pa sam u oskudici sa foto materijalom, al ajd sad. Napravili smo par puta i malu komparaciju cena i ispalo je sta god da u Belgiji kosta nesto u Svajcarskoj ce da kosta duplo i vise. Sto se hrane tice, u Zenevi zna se, prelazi se u susednu Francusku (sto mu dodje, ako je Stari grad Zenava, granica je na Banovom brdu). Tamo odu i kupuju ko normalan svet.
Gledas tako i pitas se, "Alo bre gospodo Svajcarci, pa kako ste stigli toliko da nakradete na ovom malom parcetu zemlje kad ovako lepo zivite?" Ma tesko je njima, nikad oni nece znati sta je dobra jetrena pashteta. hehehehe
I izasao sam to vece. Lepo sve pristojno, al mi kiseo osmeh isao preko usti kad sam placao. A tek ujutru... Tad mi se slosilo od kiseline koliko se para daje za pice u Zenevi. Al ajd sad, kad si u Rimu nemoj da si stipsa (In Romus non stipsus est).
Sledeca fotka je neki hotelcic na obali jezera. To je bilo sledeceg dana kad se obilazila okolina. Moram priznati da mi se ta ideja zivota u malom seocetu pored jezera bash svidja za neke penzionerske dane. Osecam da bi to bio pun pogodak.
E ovo je gospodski sport. Jedrenje, izadjes, sednes u svoj camac/jedrilicu ili kako se vec zove, i teras na pucinu. Cist vazduh, vetar u ledja i teraj. Ima ih svuda.
I sad se verovatno svi pitate, pa dobro milose sta si ti jeo tamo? Kako je moguce da si dosao do kraja teksta a da nigde hranu nisi pomenuo. E pa sad cu, odgovaram ja. Poslednje veceri u Zenevi resile nase domacice/domacini/drugari iz Srbije, da nam pokazu fondu restoran na obali jezera. Za one koji ne znaju Fondu je topljeno nekoliko vrsta sireva sa belim vinom zacinima i povrcem od cega sir cini 95 procenata. Znaci, sir se jede. Kafana je, onako, k'o nasa kad se sprema neko veselje. Dugacki stolovi, navrat nanost nalepljene museme, zagoreli lonci i sve tako. Dalu ti punu serpu sira sa plinom ispod da ostane topljen, hleba i umacu kolko ti dusha ishte. Al mi naravno nismo hteli samo tako, pa je tu bilo i konjske prshute i belog vina da malo ugasi tu mast. Ajoj, davno se nisam tako otrovao od masti ko tad.
I taman kad sam mislio da je gotovo, zove Danica konobara i kaze da nam zagrebe lonac. Ja u cudu. Kakva usluga! Jos ce i lonac da nam zagrebe. Kad ga je dovatio mali sa spatulom, ocistio ga je kao da je u pitanju cist lonac. Tek sad, rekoh sebi, vidim, koliki je moj otac amater kad krene da zagrebe viljuskom u tiganj ili serpu. Ovi su od toga napravili umetnost.
Posle toga, samo na spavanje, jer svaka druga aktivnost bi iziskivala ispumpavanje zeludca. E tako narode, nadam se da sam vas malo zabavio. Za noe koje to zanima, moja tekuca kilaza je jos uvek 99kg. Cisto da se zna. U sledecoj epizodi pricacu o mom cudesnom putovanju u Briz. Ajd tako